DRAGA RUKA U BIJELOM BOŽIĆU
Božićna laudica za Lanu
Dok praporci bjelinom odjekuju,
A sanke nestaju, na obzorju ruka,
Drage žene ruka,
Alabastru najsličnija, miluje,
Redi moje vijeđe,
Pobjeljele što od snijega,
Što od godišta proživjelih.
Vraćamo se u javu suru
A praporaca zvuk ostaje dio sna
O čudesima ruke, u bijelom Božiću
Trajuće, zarobljene u
Moje misli i u
Moje snove.
Daleka se glazba zvona božićnih
Čuje: da bijeli Božić oglasi,
Da bijeli Božić zagrije,
Ozari i začara srca puka što
Slavi i pogled nebu,
Sniježnom nebu diže stalno…
Gradimir Gojer
The post Draga ruka u bijelom Božiću appeared first on Tacno.net.