Svakodnevno pa i češće
očešemo se barem od jednog
Isti smo mi, isti smo svi, jedno je rebro
Rukavom obrišemo
krv s njegova noža
Onu što još kapa
i ne prestaje da lije
Jutrom je tim istim nožem
rezao topli kruh
i mazao debele kriške
onom slasnom nutelom
krmeljavom sinčiću i
malenoj snenoj princezi
Ono što pravi očevi i čine djeci svojoj
Radnim kolegama i svim drugima
sa liste kontakata mobilnog telefona
druge vjere čestitao je njihove praznike
po propisu i kako je red, i on je vjernik
sms-om sa ispravno
napisanom blagdanskom porukom
Deklarativan je pobornik
jednakopravnosti naroda
nacionalne zastupljenosti pravovjernih
i načela rotacije izabranih
sve u granicama knjige, avaj ljudi, Knjiga je jedna
koju su pisali propali đaci
nekih tuđinskih škola sa
“haj živio” kao naslovima glava
Odavno je zaklan i onaj posljednji jadnik
što prizivao je savjest i osjete krivnje
A osvjestiti sebe korak je prvi, prihvatiti Istinu spas
dok je noćima plakao a danima stenjao
i na blagdanske poruke odgovarao
kako mu kućni odgoj to i nalaže
Znači, učtivo i ponizno, rob je Božiji
Bez bodljikave žice na sivim kostima
neke druge djece čije kriške kruha
ostadoše neizrezane, nenamazane
I sve se tako redaju praznici
kao da su cigle
Pritišće svaki
kao da se mir zida odozgor nadole
Zidovi pritom uvijek i dijele, grob se zagrće
Dočim ratovi uvijek zbliže
Kao što nož sjedini nutelu i kruh
bar da je u nama
one zemlje iz groba
što je navlažena prošlošću i Bogu mila
Lakše bi bilo
Lakše bi bilo
preživjeti mir
Ramiz Huremagić (iz zbirke “U svijetu bučnih ljudi”, Sarajevo, 2013.)
The post MIRNI ZLOČINCI appeared first on Tacno.net.