Panonski mornar nakon svih bura i oluja posljednju bitku izgubio je.
Tačnije, mi Jugoslaveni izgubili smo kantautora koji nas je jedini poslije Maršala Tita mogao i znao okupiti.
Uz Balaševićeve pjesme nismo se niti nacionalno niti vjerski dijelili. Panonski mornar nam je ulijevao vjeru i nadu da s jednom državom nije svršeno vrijeme jugoslavenstva!
Đorđe Balašević u rasponima poetičnog i elegičnog bio je jednostavno nenadmašan. I humor mu je bio jedinstven i autentičan. Zato sam siguran u jedno: Đorđu Balaševiću ne treba pisati in memoriam. Treba mu poželjeti sreću na putovima nebeskim. Siguran sam i tamo će ga obožavati.
Hvala ti što je moju mladost i moje pozne godine uljepšavala tvoja panonika. Hvala za sve lijepe trenutke koje su nam tvoji stihovi i tvoje melodije unijeli u živote posljednjih decenija.
Panonski mornar nije mrtav.
On će živjeti u svojim versima i glazbi neponovljivoj, očaravajućoj, našoj….
The post I NA NEBESIMA VOLJEĆE TEBE MOJ BALAŠEVIĆU appeared first on Tacno.net.